U to vrijeme jedine hrvatske obrambene snage bili su policajci, u koje se javljao najhrabriji i najvrjedniji cvijet hrvatske mladosti. U pažljivo izabranoj zasjedi zbog izazivanja rata u Vukovaru, četnici iz Slavonije i Srbije, ubili su i masakrirali mlade hrvatske policajce.

U sjećanje na poginule mladiće i junake iz Borovog Sela:

Pokolj u Borovom Selu je zločin kojega su 2. svibnja 1991. počinili pobunjeni Srbi iz Slavonije i četnici iz Srbije. Označava ubojstvo i masakriranje 12 hrvatskih policajaca u Borovo Selo blizu Vukovara u istočnoj Hrvatskoj. Dana 1. svibnja 1991. policijska patrola namjeravala je skinuti srpsku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo selo. Pri obavljanju dužnosti, dvojica policajaca su ubijena, a dvojica zarobljena od strane srpskih pobunjenika. Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu zarobljenih. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12 i ranjeno više od 20 policajaca, piše hkv.hr

Tog dana 2. svibnja 1991. godine u Borovo Selo je stigao anoniman poziv u kome je vodstvo sela obaviješteno da će MUP RH doći osloboditi bespravno zarobljene pripadnike MUP-a RH.

Autobus je neometano propušten u selo gdje su ih spremni čekali naoružani četnici došli netom prije iz Srbije. Policajci su stigli do kafe bara „San Marino” i zauzeli desnu stranu ulice. Od centra dijelilo nekih 80-tak metara. Pripadnici MUP-a Republike Hrvatske su se brzo snašli i uspjeli doći do zgrade Mjesne zajednice i ambulante. Komandant obrane Borova sela Vukašin Šoškočanin je iz jedne kuće prekoputa snajperom ubio Stipu Bošnjaka, zapovjednika hrvatskih policajaca. A njegov zamjenik Darko Majdanić i preostali hrvatski policajci su se nakon trosatne neravnopravne borbe predali do zuba naoružanim četnicima tzv “srpskim dobrovoljcima”.

U Hrvatskoj postoji spomenik četničkom komandantu Šoškočaninu i Belim Orlovima, ali Pupovac ‘ne zna kakva su obilježja i natpis’ na njima!

Spomenik četniku i ubojici Vukašinu Šoškočaninu u Borovom Selu:

Napadnutim policajcima je iz Dalja upućena pomoć, ali su ih na prilazu selu iz pravca Savulje dočekali “srpski dobrovoljci” dobro ukopani u bunkerima s naoružanjem dobivenim od JNA iz magazina Teritorijalne obrane (prema srpskim izvorima). Dok je trajala razmjena vatre između pripadnika MUP-a Republike Hrvatske i pobunjenih Srba predvođenih “dobrovoljcima” iz Srbije u četničkim odorama, došlo stotinjak do zuba naoružanih uveženih četnika srpskog sela Trpinja koji su pokušali opkoliti pripadnike MUP-a Republike Hrvatske iz Dalja, ali u tome nisu uspjeli.

Da se radilo u četnicima iz Srbije posvjedočio je i sam Vojislav Šešelj u Haagu tvrdeći da je jedini poginuli na srpskoj strani Vojislav Milić, dobrovoljac garde Dušana silnog (kasnije Belih orlova), iz okoline Valjeva.

Kad je komanda JNA uvidjela da su se hrvatske snage pregrupirale i snašle u podloj zasjedi, koju su im po nekim izvorima pripremili četnici upravo u suradnji s JNA, oko tri sata popodne uputili su sedam oklopnih transportera 12. brigade JNA iz Osijeka, s ciljem da “zaštite napadnute srpske mještane Borova Sela”. Naoružani Srbi su bez “otpora” propustili transportere JNA, koja je napravila tampon zonu između naoružanih “srpskih civila” i hrvatskih policajaca.

Dolaskom JNA obustavljena je vatra i nastupili su pregovori u kojima je pripadnicima MUP-a Republike Hrvatske dozvoljeno da u transporterima JNA iz Borova sela iznesu tijela dvanaest poginulih kolega, ali im nije dozvoljeno da sprovedu istragu u selu.

Arkan i četnici u Borovom Selu: