Podijeli

Ove godine obilježava se 25 godina od napada na Pakrac.To je bio prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa pobunjenim Srbima koji su razoružali 16 policajaca hrvatske nacionalnosti i zauzeli policijsku postaju u Pakracu.

Tog 1. ožujka zgradu policijske postaje i općine okružili su, uz policajce srpske nacionalnosti i naoružani civili, a akciju su koordinirali čelnici mjesnog SDS-a na čelu sa Veljkom Džakulom. Sa policijske zgrade i općinske zgrade su skinuli hrvatsku zastavu i postavili srpsku a na zgradu Skupštine Općine su postavili i četničku zastavu.

‘Predajte oružje i idite kućama’

– Oko 12.30 sati tadašnji načelnik postaje Jovo Vezmar sve nas je policajce pozvao na sastanak. Nas 30-ak se odazvalo sastanku, a svi mi smo otprilike znali što nam ima za priopćiti. On je započeo svoj monolog: “Drugovi policajci, baš dolazim sa sjednice vijeća gdje je donesena odluka da se Pakrac pripaja SAO Krajini te da više nisu prihvatljiva obilježja Republike Hrvatske i stoga vas molim da oni koje prozovem predaju oružje i odu svojim kućama kako bi se spriječilo krvoproliće, a kad se situacija smiri, bit ćete vraćeni na posao” – prisjetio se tog dana Stipan Grgić, jedan od heroja obrane Policijske postaje za požeško-slavnonski 034 portal.

On je prošle godine u razgovoru povodom obljetnice ispričao kako su bili dramatični ti dani za sve hrvatske policajce i Hrvate koji su tada živjeli u Pakracu.

– Kad nam je on to obznanio nastao je muk.Vezmar je tada počeo čitati imena pakračkih policajaca koji moraju predati oružje i uputiti se svojim kućama. Za mene je to bila nebuloza pa sam se onako buntovan podigao i rekao kako ja svoje oružje ne dam nikome. Ja to oružje neću upotrijebiti, osim ako mi život ne bude ovisio o tome, ne daj Bože život moje supruge. Strašno ljut i frustriran, izašao sam u hodnik gdje sam vidio prizor koji je samo rasplamsao gnjev u meni. Hodnik je bio svojevrsna čekaonica srpskih rezervista pod punim naoružanjem, a sve to vrijeme naši su policajci razoružavani. Osupnut nepravdom pristajem predati svoje oružje, ali uz prijetnju da se već sutra vraćam po njega. Vjerujem kako nas četnički rezervisti nisu imali namjeru ubiti sad i ovdje, ali bilo je to samo pitanje vremena. Pri izlasku iz stanice, iznenađen brojem rezervista, vraćam se u postaju kako bih zatražio od načelnika pratnju do svog doma. Prolazeći kroz grad, zgranut sam brojem pripadnika srpskih rezervista. Čim sam došao kući, kroz glavu mi je prošlo kakve su se strahote mogle zbiti, ali tu je valjda Bog odigrao prave karte. Svojoj supruzi došao sam živ – ispričao je Grgić.

Pobunjeni Srbi se povukli u brda

Uskoro se u srpsku pobunu uključila i JNA. Tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović ( dugogodišnji najbliži Miloševićev suradnik) je, bez dogovora s ostalim članovima Predsjedništva, odobrio slanje jedinica JNA u Pakrac. Upućeni su pripadnici JNA iz Bjelovara, Virovitice i Zagreba, a iz vojarne JNA u Bjelovaru je prema Lipiku krenula kolona od 10 tenkova. 

Već sljedećeg dana uslijedila je i hrvatska reakcija. Postrojba specijalne policije je krenula iz Bjelovara i uklonila barikade na cesti prema Daruvaru. Pobunjeni srpski policajci su se na vijest o dolasku specijalne policije povukli brda. U brda Papuka i Psunja zajedno sa dijelom srpskog stanovništva iz Pakraca i okolice.

Srpski mediji su odmah počeli izvještavati o poginulim i ranjenim Srnima premda su u Pakracu ranjena tek tri hrvatska policajca. Tek nekoliko dana kasnije to je demantirano.

Kad je hrvatska policija stigla u gradsko središte, po njima su zapucali pobunjeni srpski policajci sa položaja na brdu Kalvariji. Specijalci im odgovaraju i kratki okršaj završava pobjedom hrvatskih specijalaca.

Zarobili su 32 pobunjena policajca i oslobodili policijsku postaju i uklonili srpske te vratili hrvatske zastave. Policjska postaja dobiva i novog zapovjednika Stjepana Kupsjaka.

No srpski pobunjenici ne odustaju i iste noći spremaju novi napad na policijsku postaju. Hrvatske snage to doznaju te se u Pakrac šalju dva autobusa hrvatskih policajaca.

Čim su izašli iz autobusa zasula ih je snažna puščana paljba sa položaja na okolnim brdima te iz strojnice sa tornja pravoslavne crkve.Napad na grad i okršaj hrvatske policije sa pobunjenicima potrajao je cijelu noć.

JNA im pohitala u pomoć

Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman uputio je 2. ožujka pismo Predsjedništvu SFRJ, u kojem je upozorio da hrvatske vlasti imaju dokaze kako su u pripremi pakračkih događaja, koji su završili razoružanjem hrvatskih policajaca, sudjelovali visoki oficiri JNA. I zaista, JNA je imala pripremljen plan napada na hrvatske policije u Pakracu.

JNA tada u Pakracu prvi put primijenjuje taktiku „tampon-zone“, koju će se nekoliko mjeseci poslije često upotrebljavati u Hrvatskoj. Postavili bi svoje snage između dvije strane, službeno „razdvajajući sukobljene strane“. Na taj način su zapravo onemogućavali daljnja djelovanja hrvatske policije.

Srpski pobunjenici su se jutro nakon okršaja razbježali u šume ili u sela kojima je pristup bio zapriječen barikadama koje su postavili pobunjenici.

U pomoć im je pohitala oklopna postrojba JNA, no stigla je u grad prekasno i nije mogla spriječiti reakciju hrvatskog redarstva. Ipak, prolazak kroz grad je imao drugu svrhu a to je demonstrirati silu prolazeći kroz grad, zastrašiti Hrvate i ohrabriti velikosrbe.

Nakon smirivanja situacije, snage JNA povučene su s pakračkoga područja 18. ožujka.

1 KOMENTAR

  1. 1.ožujka 1991., još tijekom noći iz Bosne – Banja Lučkog areala), kod Okučana je izronila postrojba JNA oklopnjaštva, usmjerivši se put sjevera Hrvatske, s Pakracem kao operativnim ciljem. Tadašnja 5. Vojna oblast JNA, pa niti general KOS-a A. Vasiljević, nisu očekivali da su već pod monitoringom šefa Tima dragovoljačke komponente Oružanih snaga RH za Specijalne operacije. S tim danom oružanog djelovanja združenih snaga JNA i “False flag” pobunjenika u Pakracu tog 1. ožujka 1991. god., protiv regularnih, demokratskih vlasti Republike Hrvatske, predstavlja se u naravi, doduše traljavi početak izravne agresije i eskalirajućeg rata. Mjesec dana kasnije, u travnju 91., u korelaciji s neprijateljskom operacijom KOG KOS-a Labrador i Opera, u Ministarstvo obrane RH iz (RSUP-a), MUP-a RH, obmanjivanjem dr. F. Tuđmana, J. Boljkovca i J. Manolića, izmješta se Josip Perković. Na djelu je mreža budućeg kolokvijalnog imena “Lex Perković”, čije se (prethodno SDS-ovsko – “Udbaško” djelovanje), sada umiveno kvazi demokracijom, opstruirajuće djelovanje nastavlja,od srpnja iste 91. godine. Zbog okoštalosti kadrova (SDS-a RSUP-a), rade i dalje po (diletantskom) obrascu korištenom od 1980.tih, onda operativnim upadom u INA-u i destrukcijom modernizacije INA-e, s uključenim anti-izraelskim petljanjem, od strane grupe (B.K.), J. Perkovića, F. Vugrinca, S. Platiše i dr. Službe državne sigurnosti (kolok. Udbe), RSUP-a SRH. Tada su amaterski odradili operativne obrade “BrK”, “Trs” (podmetanje korelacije s T. Karamarkom), “Centar2”, povezanih s umorstvom direktora marketinga S. Đurekovića, u pokušaju opstruiranja disidentske grupe okupljene oko “Sjene alias Kragne”, u nastavku sukoba, podmetanjem slučaja “Labrador2” u kolovozu 1992. s ciljem sabotaže HV RH, tijekom obrane Bosanske Posavine, te Bugojna i srednje Bosne 93. (misteriozna manipulacija “Alfi”). Počinitelji (veleizdajničkih), kaznenih djela protiv čovječnosti iz gornjih navoda i danas nalaze pokroviteljstvo kroz pojedina ministarstva RH, a nositelji otpora boljševičkom dijelu bivšeg sustava SFRJ, kao i brojni njihovi suradnici iz OSRH i danas su izloženi represalijama, kao osveti mreže “Lex Perković”. Upravo zbog izloženog vlast i danas spekulira oko otvaranja svih tajnih, pa i arhiva novijeg razdoblja, jer isti više nego dovoljno raskrinkavaju i argumentiraju svu dosadašnju političku patologiju, uključujući False flag oružanog sukoba početkom ožujka 1991. u Pakracu.

Komentiraj

Please enter your comment!

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Please enter your name here