Za drugi dio “Povijesti hrvatske diplomacije, 1918.-1990.”, uz dokumente i sekundarne izvore, pregledavao sam i filmske dokumentarne snimke, koje su se pokazale “eye-opening”, preko svih očekivanja!

Posebno instruktivnim pokazao se filmski žurnal o posjetu princa-regenta Pavla Karađorđevića Zagrebu, kojim je bilo svečano obilježeno sklapanje sporazuma Cvetković-Maček o formiranju Banovine Hrvatske (1939.).

Taj Sporazum smatram važnim događajem u povijesti hrvatske diplomacije, i to one “interne” – prema Beogradu i Srbiji, za razliku od “vanjske diplomacije” – prema europskim i drugim državama.

Pavla su na Zagrebačkom kolodvoru – uz sve protokolarne počasti – dočekali ban Šubašić, dr. Maček i čitava hrvatska politička elita toga vremena.

Ali, ono što je privuklo moju pažnju bila je reakcija građana na njihovoj vožnji od Kolodvora, preko Jelačić -placa, do Markova trga.

Umjesto entuzijazma zbog uspostave Banovine – tada jedinog mogućeg rješenja “hrvatskog pitanja”, tisuće Zagrepčana okupljeni na ulicama, pratili su kočije s visokim gostom u potpunoj tišini, bez ikakva ushita i puno mahanja, čak ni osmjeha na licima.

To me navodi na zaključak da je hrvatski narod i tada, početkom 1940., bio mudriji od vodstva HSS-a i shvaćao da nikakav aranžman s Beogradom, koji bi osigurao opstanak pa i reformirane monarhije pod vlašću velikosrpske dinastije, nije pravo rješenje za hrvatski narod….

Dr. Darko Bekić/ Foto:publicdomene