Podijeli
  • 117
  •  
  •  
  •  
  •  
    117
    Shares

Da je Republika Hrvatska uređena pravna država, sve neokomunističke, tako i jugoslavenske manifestacije, te zvijezda petokraka i drugi komunistički zločinački simboli, na njezinu području, bili bi bespogovorno zabranjeni, ne samo radi nedvojbene terorističke prošlosti komunizma i na našim prostorima, nego i radi postojanja jasnih pravnih temelja, za rečeno zakonsko postupanje. Umjesto spomenutih zabrana, i ove godine, mogli smo tek vidjeti „pilu naopako okrenutu…“

Ove godine, u Bleiburgu, dogodilo se besprizorno maltretiranje mirnih hrvatskih hodočasnika, što su iz domovine i dijaspore došli dostojanstveno se pokloniti stotinama tisuća nevino ubijenih osoba od Bleiburga do Makedonije (jednu osobu je privela policija u Bleiburgu radi (pre)glasnog pjevanja crkvene pjesme – op. I. K.). Rečene masovne zločine nisu počinili izvanzemaljci, već su grozomorni zvjerski pokolj prethodno zarobljenih hrvatskih vojnika i civila počinili Titovi barbari, upravo s petokrakama na kapama…

Repovi Bleiburške tragedije, započete 15. svibnja 1945., neraščišćeni se povlače zlokobno do danas, u podijeljenom hrvatskom društvu, koje puca i po drugim brojnim šavovima… I bit će nam u Hrvatskoj još gore sve dok se istinski ne shvati i ozbiljno u stvarnosti prihvati sljedeća nedvosmislena upozorba: Bez istine o prošlosti, nema pravde ni mira u budućnosti, a narod koji zaboravlja vlastitu povijest – ponavlja nacionalne tragedije!

Nadalje, donosim naprijed, na uvid čitateljima najčitanijega hrvatskog političkog tjednika 7Dnevno, najvažnije dijelove svih glavnih međunarodnih i europskih dokumenata o osudi komunizma – pravno i moralno obvezujućih za svaku normalnu državu, pa i za Republiku Hrvatsku, pogotovo kao članicu Europske unije.

Uredbe Opće deklaracije o pravima čovjeka

Opća deklaracija o pravima čovjeka UN-a usvojena je i proglašena 10. prosinca 1948. na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Sljedeće su ključne uredbe rečenoga međunarodnog dokumenta: U drugom članku Deklaracije stoji: „Svakomu pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez ikakve razlike glede rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja.“; Peti članak Deklaracija određuje: „Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.“; U šestom članku Deklaracije piše: „Svatko ima pravo da ga se svugdje pred zakonom priznaje kao osobu.“; Sedmi članak Deklaracije uređuje da „su svi pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije“; U desetom članku Deklaracije stoji: „Svatko ima potpuno isto pravo na pravično i javno saslušanje od strane neovisnog i nepristranog suda.“; U jedanaestom članku Deklaracije piše: „Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da ga se drži nevinim dok se njegova krivnja zakonski ne utvrdi u javnom postupku u kojemu su mu pružena sva jamstva za obranu.“

Opća deklaracija o pravima čovjeka pravilno je normirala prava čovjeka. Međutim, brojne komunističke žrtve, diljem svijeta, njih više od sto dvadeset milijuna, nisu imale pravo niti na goli život, a kamo li pravo na pravično suđenje, kao ni temeljna ljudska prava i slobode.

Dijelovi Rezolucije broj 1096 Skupštine Vijeća Europe

Ova je Rezolucija o mjerama za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava pokrenula stvari s mrtve točke, te na europskoj razini ponudila europske demokratske standarde, koji su po svojoj naravi suprotni komunističkim totalitarnim načelima. Skupština Vijeća Europe, 27. lipnja 1996., usvojila je sadržaj Rezolucije. Budući da je Rezolucija opširna, napisana u šesnaest podrobnih članaka, iz Rezolucije podastirem njezine najvažnije naputke i odrednice.

Već u prvom članku Rezolucije navodi se da „stare strukture i obrasci razmišljanja, moraju biti uklonjeni i prevladani.“ U drugom članku Rezolucije stoji: „Trodioba vlasti, sloboda medija, zaštita privatnog vlasništva i razvoj civilnog društva neki su od načina kojima se mogu postići ciljevi kao što su: decentralizacija,demilitarizacija, demonopolizacija i debirokratizacija.“ Uz naputak, da „pri uklanjaju nasljeđa bivših totalitarnih režima, demokratska država, utemeljena na vladavini prava, mora primijeniti proceduralna sredstva takve države“, četvrti članak Rezolucije donosi još sljedeća dva važna naputka: „Demokratska država utemeljena na vladavini prava ima dostatna sredstva na raspolaganju osigurati dijeljenje pravde i kazniti krivce, ali ona ne može i ne smije podleći želji za osvetom, umjesto pravde. Umjesto toga, ona mora poštivati ljudska prava i temeljne slobode, kao što je pravo na pravično suđenje i pravo na saslušanje, i ona ih mora primijeniti čak i na one osobe koje ih same nisu primjenjivale prema drugima kada su one bile na vlasti.“

U petom članku Rezolucije predlaže se uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih režima na već spominjanim načelima: demilitarizacije, decentralizacije, demonopoliacije, debirokratizacije, uz dodatno načelo privatizacije. Šesti članak Rezolucije podvlači načela: tolerancije, poštivanja različitosti, te „supsidijarnost i odgovornost za vlastite postupke“. Sedmi članak Rezolucije predlaže „da bi pojedinci koji su počinili zločinačka djela tijekom komunističkih režima, trebali biti tuženi i kažnjeni po standardnom kaznenom zakoniku“. U osmom članku Rezolucije stoji: „Skupština predlaže da procesuiranje pojedinih zločina ide ruku pod ruku s rehabilitacijom svih osoba koje su osuđene za tzv. kriminalna djela koja u civiliziranom društvu ne predstavljaju kriminalne radnje, i osoba koje su bile nepravedno osuđene.“ U devetom članku Rezolucije: „Skupština pozdravlja otvaranje dokumenata tajnih službi za javnu istragu u nekim bivšim totalitarnim komunističkim zemljama“. U sljedećem, desetom članku Rezolucije, „Skupština savjetuje da imovina, uključujući i crkvenu, koja je bila nezakonito ili nepravedno oduzeta od strane države, (…) za vrijeme vladavine totalitarnih komunističkih sustava, u načelu treba biti vraćena izvornim vlasnicima. (…) U slučajevima kada to nije moguće, treba se dodijeliti pravedna materijalna naknada…“

U jedanaestom članku Rezolucije, Skupština preporučuje „administrativne mjere, kao što su zakoni o lustraciji i dekomunizaciji“. Pak, u dvanaestom članku Rezolucije rečeno se pojašnjava na sljedeći način: „naglašava (se) potreba za pojedinačnom, a ne kolektivnom provedbom lustracije. (…) Osveta ne smije nikada biti cilj ovakvih mjera (…) Svrha lustracije nije kazniti ljude koji se drže krivima – to je zadaća tužitelja u skladu s kaznenim zakonom – nego zaštititi netom izgrađenu demokraciju.“ U posljednjem, šesnaestom članku Rezolucije, između inoga, stoji da su „najbolji jamci za razgradnju bivših komunističkih totalitarnih sustava cjelovite političke, pravne i gospodarske reforme u odnosnim zemljama, koje bi dovele do stvaranja autentičnoga demokratskog mentaliteta i političke kulture.“

Rezolucija broj 1481 Skupštine Vijeća Europe

Budući da je ovu Rezoluciju o potrebi za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima, inače usvojila Skupština Vijeća Europe, 25. siječnja 2006., iako sadržajno kraća, još upečatljivija je od prethodne, Rezolucije broj 1096; Rezoluciju broj 1481 donosim naprijed gotovo u cijelosti, izuzimljući četvrti i trinaesti članak.

Prvi članak: Skupština Europskog parlamenta pozivlje se na vlastitu Rezoluciju 1096 iz 1996. o mjerama za razbijanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava.

Drugi članak: Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava. Te povrede su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju i uključivale su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog tjelesnog zlosilja; progone na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, povredu slobode savjesti, misali i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak političkog pluralizma.

Treći članak: Zločini su opravdani u ime teorije klasne borbe i načela diktature proleterijata. Interpretacija oba načela ozakonila je tzv. eliminaciju ljudi koji su držani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima. Veliki broj žrtava u svakoj zemlji bili su državljani te zemlje. To je posebno bio slučaj s ljudima bivšeg Sovjetskog Saveza, koji su u smislu broja žrtava daleko nadmašili ljude ostalih zemalja. (…)

Peti članak: Pad totalitarističkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj s grozomornim zločinima koje je počinio nacionalsocijalizam.

Moralna ocjena i osuda počinjenih zločina

Šesti članak: Kao posljedica toga vrlo je niska svijest javnosti o zločinima koje su počinili totalitarni komunistički režimi. Komunističke partije su legalne i djelatne u nekim zemljama, premda se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.

Sedmi članak: Skupština je ovjerena da je svijest o povijesnim događanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna ocjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u odgoju mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice prema prošlosti, može biti smjernica za njihovo buduće djelovanje.

Osmi članak: Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.

Deveti članak: Totalitarni komunistički režimi su još uvijek djelatni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u odgovarajućem kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima. Skupština snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava.

Deseti članak: Rasprave i osude koje su se do sada izvršile na nacionalnoj razini neke države članica Vijeća Europe ne mogu osloboditi međunarodnu zajednicu od zauzeća jasne pozicije prema zločinima koje su počinili totalitarni komunistički režimi. Ona ima moralnu obvezu da to učini bez daljnjega odgađanja.

Jedanaesti članak: Vijeće Europe je vrlo prikladno za takvu raspravu na međunarodnoj razini. Sve bivše europske komunističke zemlje, s iznimkom Bjelorusije, sada su njegove članice i zaštita ljudskih prava i vladavina prava su temeljne vrijednosti za koje se zauzimaju.

Dvanaesti članak: Zbog toga, Parlamentarna Skupština snažno osuđuje masovno kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina. (…)

Skupština vjeruje da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare diljem svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.“

Glavne smjernice Rezolucije Europskog parlamenta

Ovom rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu, Europa je po treći put pozvala na uklanjanje nasljeđa totalitarnih i nedemokratskih režima. Rečena Rezolucija službeno je donijeta 2. travnja 2009., a prihvaćena je u Europskom parlamentu, 30. ožujka iste godine.

U prvom članku Rezolucije izražava se poštovanje svim žrtvama totalitarnih i nedemokratskih režima u Europi. U trećem članku naglašava se važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti, jer ne može biti pomirbe, bez istine i sjećanja. U četrnaestom članku pozivlje se na jačanje postojećih relevantnih financijskih instrumenata s ciljem pružanja podrške za profesionalno povijesno istraživanje o gore navedenim pitanjima.

Osim toga, u petnaestom članku pozivlje se na proglašenje 23. kolovoza – Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, te komemoriranje tog nadnevka, s dostojanstvom i nepristranosti.

10 KOMENTARI

  1. Tako je trebali ste Sa oruzjom u ruci vec 1991g to pravo u vladi u ZG zatrazit! Tako isto ste trebali dok je vam bilo oruzje u rukama istjert komunisticku bandu sa drzavni i drudtveni pozucija znaci franju tudjmana i ostslih 99%. Nazalost niste.

  2. Bolje bi bilo te derneke stavit pod UNESCO pa da turisti odu uživat u fažolu i pjevati sa njima.Pa ko to blago ima na svijetu .Kako možemo imat rimljane borbe sa turcima da oni šempijani turisti snimaju

Komentiraj

Please enter your comment!

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Please enter your name here