U Domovinskom ratu na području RH poginulo je 402-je djece, a 1260-toro djece je ranjeno i ima veći ili manji postotak invaliditeta. Ratu je bilo izloženo oko milijun djece u Republici Hrvatskoj, a oko 600.000 njih bilo je izravno pogođeno ratom.

Mnogima su ubijeni jedan ili oba roditelja, braća, sestre, rodbina ili prijatelji. Mnogima su spaljeni ili razoreni domovi. Najviše je djece ubijeno u prvih šest mjeseci agresije na Hrvatsku kada je poginulo 110-toro djece. Najmlađe ubijeno dijete imalo je samo 4 mjeseca. Utvrđivanjem okolnosti stradavanja došlo se do brojke od 1276 djece. Najviše djece ranjeno je u prvih šest mjeseci rata – 512 (57%). Zbog velikoga broja neeksplodiranih projektila i naprava na teritoriju Hrvatske to nije konačan broj. Od ukupnoga broja ranjene djece njih 86 doživotni su invalidi.

I „jučer“ gledamo onog ogavnog propagandistu Sašu Miloševića koji javno prijeti da slijedi nova obavještajna operacija SNV-a i BIA-e i pritisak na Grad Zagreb da se nesretnoj Aleksandri Zec podigne spomenik. Nesretna Aleksandra Zec usmrćena je u klasičnom mafijaško-razbojničkom kaznenom djelu zbog svog oca koji je kamatario ljude. To razbojstvo nije imalo nikakve sveze sa zločinom protiv Srba iz motiva nacionalne mržnje, što ne znači da zahtjev za podizanjem spomenika nesretnoj djevojčici nije opravdan iz etičkih i humanih razloga.

A što je s ostalom djecom, što je s djecom obitelji Ševo, zar su ona nebitna, a bitna je samo nesretna Aleksandra, jer njena nesretna sudbina služi sramoćenju i rušenju Hrvatske države.
Zar i u samom optužujućem tekstu protiv ubojica ne piše da su ubojice u slučaju Zec imale krivotvorene (!) iskaznice rezervnog sastava MUP-a RH, što eksplicite znači da u ovom slučaju ne postoji lanac zapovjedne odgovornosti Oružanih snaga RH?

Nije nebitno u njihovom zločinačkom planu pojasniti tko je bi Mihajlo Zec, što je i gdje radio i kako se ponašao. Bitno je da nas razni smradovi kao Frljić, Dežulović i slični stalno pokušavaju tlačiti, jer ne mogu smisliti nikakvu slobodnu Hrvatsku, jer ne mogu prežaliti satrapiju Yugu !!!

Kada će se netko u Hrvatskoj sjetiti i pokrenuti inicijativu da se podigne velebni spomenik koji će stajati do vječnosti kao znak pijeteta prema ubijenim hrvatskim anđelima, koji su usmrćeni u cvijetu svog djetinjstva od velikosrpske šape u monstruoznom zločinu iz mržnje?

Umjesto toga Hrvatska mutavo gleda kako nam Srbi snimaju novi film o jasenovačkom mitu, kako montiraju mitomanske izložbe diljem svijeta i kako vješto skrivaju svoju antisemitsku i zločinačko-osvajačku narav kroz cijelu povijest! Dok Srbi na lažima Dobrice Čosića podgrijavaju stare mitove o Jasenovcu i djeci s Kozare, dižu ili su podigli spomenike notornim lažima i falsifikatima mi nismo u stanju podići spomenike istini i samo istini!

Kazimir Mikašek-Kazo/Krsto Knez