Mir je samo prividan, jer kako na Baniji biti miran, kako oprostiti i biti pomiren s onima koji počiniše takvo zlo? Bez trunke kajanja i isprike , bez kazne za zločin i zločince…

Ni ove se godine nitko iz državnog vrha kao i iz oporbenih stranaka nije došao pokloniti hrvatskim žrtvama u Baćinu. Baćin je druga po brojnosti likvidiranih i na najsvirepije načine pobijenih civila sa Banije -koje su srpski agresori i jugofašistička JNA likvidirali na najsvirepije načine. Zanimljivo je da se nikada nitko od hrvatskih vlasti nije udostojio odati dužnu počast svim žrtvama koje su pokopane u masovnoj grobnici u Baćinu, ali narod ne zaboravlja. Ove su godine uz učestalo velik broj organizacija dolaska učenika i studenata u Baćin došli upravo oni koje je zadesila ista i najteža sudbina u obrambenom Domovinskom ratu od srpske agresije, došli su Škabrnjani i mještani Nadina. Svi su čekali teže povrijeđenog u saobraćajnoj nesreći, umirovljenog pukovnika HV- Ivicu Pandžu Orkana koji je unatoč teškom stanju došao na štakama da bi prijateljima iz Škabrnje i Nadina ispričao sve o srpskim pokoljima na Baniji…Banija rana Hrvatska!

Danka Dražina obratila se putem svoga Facebooka susretu punom dojmova na Baniji.

Pročitajte što je napisala-u nastavku…

Banijska praskozorja…
Dođoše Škabrnja i Nadin na Baniju da se zajedno poklonimo, tugujemo i obaćamo da nikad nećemo zaboraviti. Banija, prekrasna rana hrvatska, obojana bojama jeseni…i tuge. U izmaglici jutra činila se gotovo nestvarna, Zar u tom prekrasnom kraju toliko jama, kostiju, suza. S nama jedan stameni čovjek, ljudina Ivica Orkan ; čvrst kao stijena velebitska a pitom kao zemlja banijska. Na njemu se ne vide godine, mogao bi ih imati 30 ili 50,možda i 60, bore su mu ukrasile lice pa bi vrlo lako mogao već šetati unučiće a bistar um i britak jezik odaju gotovo mladića, čovjeka neumornog u traganju za istinom. Ne priča Orkan o sebi i svom herojstvu, ne priča o tome koliko je tenkova uništio , iako bez sumnje pred nama stoji heroj Domovinskog rata , onaj iskonski. Mali veliki čovjek kakvih našoj Hrvatskoj treba više nego ispucaloj suhoj zemlji voda.Glas mu grmi dok priča o jamama, kostima , crnim mramornim pločama i golubicama. Dok prebire po sjećanjima kao da krunicu moli prebirući svako njeno zrnce; Sisak, Petrinja, Hrvatska Dubica, Kostajnica, Glina,Kostrići,Panjani, Majur,Rosulje, Donji Kukuruzari, Topusko, Sunja, Baćin…

Kostrići, najtužnije selo u Hrvatskoj- ubijeni su svi stanovnici tog mjesta ;najstariji Petar Bašić imao je 93 godine, najmlađi Dario 5 i brat mu Tomislav 2 godine.
Na crnom mramoru golubica, simbol mira, oprosta i pomirenja. A gdje je mir, gdje je oprost gdje je suživot? Mir je samo prividan, jer kako na Baniji biti miran, kako oprostiti i biti pomiren s onima koji počiniše takvo zlo? Bez trunke kajanja i isprike , bez kazne za zločin i zločince,..tko zapravo ima pravo ikad i igdje zatražiti da se oprosti…Una krije tajnu, krikove i patnju ; zaborava nema ni oprosta.

A banijski ljudi, postojani, nedaju da zaborav otme ni jednu sekundu krvavih banijskih praskozorja. Škabrnja i Nadin nose svoju tugu kud god da krenu, Škabrnja i Nadin pamte i pamtit će krv i suzu, krik i jecaj svake banijske nevine žrtve, Škabrnja i Nadin će Baniju nositi u srcu i umu i prebirati svaku priču koju nam je Orkan ispričao, nježno kao što prebire svako zrnce na krunici. Jer svaka je banijska rana i naša, svaka je banijska jama postaja na Križnom putu naše Domovine. I nema zaborava , nema oprosta. Tomislav je imao samo dvije godine, dvije godine, čujete li zvijeri??? Petar Bašić je imao 93 i preko svojih leđa pregrmio je 3 rata, glad, siromaštvo, puno tereta na svojim leđima. A zvijeri ih rastrgaše, u jamu ih baciše a bageri zemljom prekriše. Una krije tajnu al nijedna tajna pod svodom nebeskim neće ostati skrivena. Zapamtite Baniju…

Dragi banijski ljudi i žene velikog srca, hvala vam na svemu. Hvala na svakoj kapljici nevine krvi, na svakoj rani, suzi i patnji. Hvala vam što ste otvorenih srca dočekali Škabrnju i Nadin, Hvala vam što pamtite i svaku žrtvu otimate zaboravu. Hvala vam što se borite za istinu i pravdu. Škabrnja i Nadin će se vratiti na Baniju. A vas pozivam da budete naši dragi gosti, vrata naših domova i naših srca uvijek su vam otvorena.

Piše/ Danka Dražina