Kato, nikada te nećemo zaboraviti!

Ovih je dana prava euforija zahvatila i Hrvate – umro je srpski pjevač Đorđe Balašević (1953.-2021.)! Čak i u nekim hrvatskim selima poput Rasinje kraj Koprivnice ljudi su palili svijeće, molili i pjevali njegove pjesme. A ovaj kantautor, koji na početku stvaranja hrvatske države, nije želio nastupati u Hrvatskoj, čak je i pokopan na groblju u Novom Sadu bez – svećenika.

Neki su s pravom pitali – kad će se Hrvati na ovakav ili sličan način odužiti i nekima od hrvatskih velikana, poput najponosnije majke u Hrvata – Kate Šoljić koja je rođena 23. veljače 1922., a umrla 8. srpnja 2008.u Zagrebu, a pokopana u Vukovaru, skromno, kao što je i živjela?

Tada, na njezinu zadnjem oproštaju, nije bilo najviših državnih političara, nije bilo „velikih“ govora, „nikoga“, osim relativno male skupine ljudi koji su je voljeli, a po gradovima i selima nisu se palile svijeće, iako je do zadnjeg dana svoga života bila  na braniku slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Nije dozvolila da se zaborave oni koji su stvarali Lijepu našu.

Ova na žalost već pomalo zaboravljena Junakinja hrvatskog obrambenog Domovinskog rata i majka četvorice poginulih hrvatskih branitelja Vukovara i Hrvatske ostat će u srcima svima onima koji su je poznavali. I nikada je ne će zaboraviti.

Ova na žalost već pomalo zaboravljena Junakinja hrvatskog obrambenog Domovinskog rata i majka četvorice poginulih hrvatskih branitelja Vukovara i Hrvatske ostat će u srcima svima onima koji su je poznavali. I nikada je ne će zaboraviti.

A mi ćemo i danas, (kao i svaki puta), na sjećanje na ovu ponosnu majku u Hrvata, koja je još za vrijeme života postala i sinonim stradanja u hrvatskom Domovinskome ratu pitati: Gdje su ubojice i kad će odgovarati za njezina četiri sina, za sve patnje kroz koje je prošla ona i njezina obitelj?

Što onima koji su rat proveli u podrumu, ili koji danas tako žestoko napadaju hrvatske stradalnike i branitelje uopće znači tragedija obitelji Šoljić, ili Eve Šegarić iz Škabrnje?

Što im naposljetku znače tragedije tisuće drugih stradalnika od velikosrpske agresije?

Kolike su majke, poput Kate, u Domovinskome ratu izgubile svoje sinove i kćeri? Pa, što?

Život ide dalje..

Možda je i bolje da majka Kata, i sve druge žene poput nje, ne vide ovo što se već godina događa s onima koji su, kao i njihovi sinovi, ali i ostali članovi obitelji, bili prvi kad je trebalo. Ne vjerujemo da bi njezino veliko i plemenito srce izdržalo svakodnevno gledanje patnji i druženje sa ljudima u invalidskim kolicima, koji su sve dali za – Hrvatsku, a koji su za uzvrat dobili to što danas imaju. Malo ili ništa.

Prije će, bojimo se, Balašević dobiti spomenik u Hrvatskoj nego sve majke u Hrvata koje su dale sve što su imale, svoje najdraže za dobrobit hrvatske države!

Tekst i slika: Mladen Pavković/Kamenjar.com