Podijeli

Jedna poučna priča iz Kosova

Godine 1958. za vrijeme studija u Zagrebu upoznao sam desetak studenata sa Kosmeta, koji su unatoč tome što je Beograd dva puta bliži, ipak izabrali Zagreb. Govorili su nam o velikim zločinima koje je počinila Udba i Jugoslavenska armija nad albanskim stanovništvom na Kosovu, o teroru nad seljacima, nemogućnosti zapošljavanja, o protjerivanju intelektualaca, o miliciji u kojoj su Albanci bili samo ukras i sl. Mi studenti iz Hrvatske o tome smo prvi puta čuli, nismo mogli vjerovati i mislili smo da pretjeruju. Učili smo suvremenu povijest naroda Jugoslavije, sedam ofenziva, o bratstvu i jedinstvu, ali ni slova o nekakvom teroru na Kosovu. Mi nismo puno znali ni o Križnim putevima naših očeva i susjeda u Hrvatskoj. Šuškalo se nešto šaptom, ali ne više od toga. Ipak bilo je to doba najčvrščeg bratstva i jedinstva. Nekako smo suosjećali s njima, ali ih nismo mogli savjetovati što da rade.

„Znamo mi, imamo plan i dali smo kao narod Besu da ćemo to i ostvariti. Ali isto tako znamo da će to dugo potrajati. Vidjet ćete kad tad uzet ćemo vlast na Kosovu u svoje ruke, koja nam po prirodi i pripada i to bez ispaljenog metka. Pobjeda će biti čista kao suza.”

Pa kako to mislite izvesti?

“Čistom biologijom, dragi naši hrvatski kolege, čistom biologijom na pravdi Boga, bez ikakvog nasilja.”

Nije nam baš bilo posve jasno. “Dozvolite da vam objasnimo do kraja. Mi Šiptari imamo prirodni priraštaj stanovništva dvostruko pa i trostruko veći od Srba na Kosovu. Osim toga Srbi se sa Kosova često sele i to na bolje položaje u Beograd, Vojvodinu, Zagreb pa čak i u Sloveniju, a Istra im je posebno privlačna. Na ta područja nakon kraćeg vremena sele i obitelj. Vitalni kapacitet naroda im je prilično slab, pa to ne mogu nadoknaditi, osobito ne na Kosovu. Mi smo to shvatili, na našu sreću to još nisu shvatili Srbi. Naši intelektualci, a to smo sada i mi, uvidjeli smo da je to naša velika šansa. Kad dostignemo točku da tri četvrtine stanovništva budu Šiptari, tražit ćemo republiku, a kad budu prilike dopuštale i posebnu državu, a u perspektivi i sjedinjenje sa Republikom Albanijom. To je naš san, naša perspektiva. Mi to za života vjerojatno nećemo doživjeti, ali naša djeca i unuci da. To vam je samo kamenčić u mozaiku odgovora zašto ne studiramo u Beogradu.“

Nasmijali smo se, samo fantazirajte i dalje.

Prošlo je 60 godina. Ovih dana slavila se deset godišnjica Republike Kosovo, a najpopularnija pjevačica Kosova Rita Ora pred 300 tisuća gledatelja uveličala je obljetnicu! Do danas 112 zemalja priznalo je Kosovo. Sada na Kosovu živi 2 200 000 stanovnika od kojih su 90% Albanci.

A naša Hrvatska?! Pet godina bili smo izvrgnuti agresiji Srbije, Crne gore i JNA. Bili smo jedinstveni, motivirani, puni poleta i ponosa. Na koncu smo 1995. izvojevali briljantnu vojnu pobjedu, čistu kao suza, a onda smo stali! Naš predsjednik i vlada grdno su pogriješili. Nismo proveli lustraciju kao što su činile sve države u tranziciji raspadom Sovjetskog saveza i Jugoslavije. I to nam se osvetilo. Danas imamo Hrvatsku u rukama djece komunista i udbaša, koji sa petokolonašima drmaju Hrvatskom.

Hrvatska gospodarski, politički, kulturno i biološki propada. Mi jednostavno rečeno izumiremo!! Evo samo nekoliko deprimirajućih primjera:

  • Ni jedan narod u Europi nije izgubio toliko stanovnika u posljednjih 28 godina kao Hrvatska, procentualno 16,2%.
  • Nikad u povijesti Hnije bilo manje rođenih kao prošle godine, ispod 37 tisuća.
  • Prvi puta u povijesti Hrvatske 2017 godine dogodilo se da više Hrvata živi u dijaspori nego u matičnoj zemlji!
  • Prvi puta u povijesti dostigli smo da nam prosječna starost stanovnika iznosi 45 godina sa tedencijom rasta na 47 godina, što znači da smo najstarija nacija u Europi.

Usporedbe radi neke afričke, južnoameričke i azijske države imaju prosjek starosti stanovništva 18 ili 20 godina. Da ne nabrajam dalje, sve sami negativni rekordi.

Ukupna gospodarska aktivnost još nam nije dostigla 1990 godinu, a kako sada stvari stoje nećemo ni dostići, a aktualna ministrica gospodarstva prikazuje u Saboru i narodu Potemkinova sela. Nekada smo se uspješno uspoređivali sa Česima, a danas je Češka daleko ispred nas, a mi strmoglavo padamo.

Urušava se i obrambena snaga države. Ako nas, ne daj Bože, netko napadne mi više ne možemo ni u snu dignuti 300 tisuća momaka u obranu Domovine! Svi su pobjegli van.

Urušava se i mirovinski sustav. Tko će zarađivati za nove umirovljenike kad nema mladih, a nema ni posla. Mirovine će se drastično smanjivati i to za nove umirovljenike.

Urušava se i zdrastveni sustav. Staro stanovništvo ima veću potrebu za zdravstvenu zaštitu. Tko će puniti fond kad nema ljudi?

Naši političari su (osim časnih iznimaka) najveća sramota Hrvatske države i naroda. Politički se prostituiraju na svakom koraku. Prodali bi i rođenu mater samo da ostanu na vlasti. Jedina konstanta hrvatske politike je poltronstvo, a posebno boli sluganstvo prema neprijateljima ove zemlje, koji su bili agresori u Domovinskom ratu. Posebno biserje je naša diplomacija. Tu se događa afera na aferu u kontinuitetu. Samo dva, tri zadnja bisera:

  • Mi još uvijek imamo 75 godišnjeg atestiranog udbaša za ambasadora u Danskoj.
  • Za glavnog konzula, nigdje drugdje nego u New Yorku biramo čovjeka sa srednjom cestarskom školom.
  • U Parizu donedavna bio je ambasador sa bistom i slikom druga Tita, a „govori“ tako dobro francuski kao ona drugarica „pipl mast trast as“.

Naša predsjednica, predsjednik vlade i predsjednik sabora iz istog su miljea MVEP, a diplomacija je na nivou jedne swazi države (ispričavam se swazilandu). U našoj diplomaciji danas imamo preko četiri stotine diplomata i osoblja koji lijepo žive i ništa ne rade jer su tako navikli. Nisu proaktivni, uvijek ih nešto iznenadi.

Predsjednika vlade Pupovac mota oko malog prsta i može ga svrgnuti kad god to poželi, stalno ga ucjenjuje sa novim i novim zahtjevima koje on mora ispunjavati da bi ostao na vlasti. Najnovije je plan u trinaest točaka, koji sliči na plan Z-4. To je ponižavajuće za jednu državu i narod koji u toj državi živi. Koliko je poznato nijedna država u Europi nema ništa slično, a sam si je bez ikakve potrebe natovario Pupovca oko vrata, te odbacio Zlatka Hasenbegovića, Brunu Esih, generala Glasnovića i ministra Barišića, a promovirao Obuljenku i Divjakicu koje ga opet ucjenjuju sa Istanbulskom konvencijom i kurikularnom reformom, odnosno sa kulturnjacima đabalebarošima.

Naš predsjednik vlade jednostavno nema karakter jednog državnika kao što su Viktor Orban, Lech Kaczyinski, Mateusz Morawiecki, Boyko Borisov ili slovački predsjednik Fico, koji su glatko odbacli istanbulsku konvenciju i imaju svoj stav o izbjeglicama i Soroševoj fondaciji.

Nije mi jasno zašto naši čelni političari bježe od referenduma kao vrag od tamjana

Takve stvari kao istanbulska konvencija, kurikularna reforma ili Hosov grb i zvijezda petokraka moraju ići na referendum to je jedino pravo rješenje.

Za komuniste i udbaše otprilike znamo, iako smatraju da su oni upravo ta narodna vlast, boje se tog istog naroda jer unaprijed znaju da će njihove prijedloge narod odbaciti, ali nije nam jasno zašto su HDZ ili HSS isto protiv referenduma, ako imaju isti svjetonazor kao većina naroda.

Čega se oni boje?

Uostalom kakva god odluka naroda bila ona ih oslobađa odgovornosti prema narodu. Sami ste tako odabrali pa šutite. Bit će i manje tenzija između naroda i političara. Ali ne, naši političari žele sve sami odlučiti, što vodi u političko prostituiranje bez premca, rađaju se razne nenormalne koalicije na principu ti meni – ja tebi koje samo zbunjuju narod. Kao rezultat toga razni uhljebi dolaze na mjesta za koja nisu dorasli, naročito u diplomaciji, sudstvu i državnim institucijama i poduzećima.

Sve što je naš predsjednik vlade napravio, osim gore navedenih smjena, je da je premjestio Hosovu ploču iz jednog mjesta u drugo, osnovao famoznu komisiju, koja mu je nakon godine dana mukotrpnog rada, Pitijski odgovorila: crvena zvijezda petokraka sa pet lista to je znamen komunista, i to nije sporno, a Hosov grb i pozdrav Za dom spremni mogu koristiti samo mrtvi Hosovci na pogrebu i to bez ikakve dozvole vlade. Ostali stoj!

Nadamo se da je sada svima sve jasno. U gospodarstvu obećao je kupiti INU koja je nekada bila naša i koju naši porezni obveznici neće platiti ni lipu!? To je pravi deus ex machina. Da i Lex agrokor je već na snazi.

Polako. Ne talasajte, osnovat će se još jedna komisija, ovaj puta za rast populacije u Hrvata.

Opet mi naviru misli o Kosovu i biologiji, o albanskom biološkom kapacitetu naroda koji je najviši u Europi. Znate biologija je prirodna nauka, egzatna je, nije to pravo ili politologija pa da možeš ovako ili onako. Srbi su zbog te biologije izgubili Kosovo, a Hrvati bi, ako ovako nastave, mogli izgubiti i čitavu državu i nestati zauvijek s lica zemaljskog. Hrvatska mi danas sliči na Titanik koji je udario u santu leda, a Hrvati na putnike. Brod tone, a orkestar još uvijek svira.

Možda nije sve tako crno. Možda smo samo država sa posebnim potrebama. Možda bi naši vrhunski čelnici trebali samo uzeti kojeg Albanca sa Kosova kao savjetnika za demografiju, a maknuti zauvijek razne očenašeke i sove u ropotarnicu povijesti. Možda će njima više vjerovati nego našim uglednim demografima, profesoru Štercu i Akrapu. A dotle još Horvacka ni propala dok mi živimo.

Ima jedna stara poslovica: Pomozi si i Bog će ti pomoći. A nama Hrvatima samo Bog i može pomoći. Trgnite se prevareni Hrvati dok je još vrijeme!

mr.sc. Marko Skender / hazud.hr

9 KOMENTARI

  1. Jadna nam je ovo Hrvatska kad se prepustilo banditima i agresorima da vladaju sa tom drzavom koju mrze i nisu je zeljeli viditi slobodnu Pa I nije slobodna uzalud nam sve zrtve,

Komentiraj

Please enter your comment!

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Please enter your name here