Državno odvjetništvo Republike Hrvatske potvrdilo je kako će provesti potrebne mjere zbog navoda Zdravka Mamića prilikom reakcija nakon presude kojom je osuđen na šest i pol godina zatvora.

Podsjetimo, Mamić je netom poslije presude, dajući izjave u Međugorju, rekao kako ‘neće završiti dobro za one koji su odgovorni za ovu presudu’. Promatrano iz jednog kuta, to se može protumačiti i prijetnjom sucima, a čini se kako su tog mišljenja i u DORH-u.

– Nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu će poduzeti radnje iz svoje nadležnosti vezano za izjave izrečene na konferenciji za novinare održanoj u Bosni i Hercegovini, kaže se u odgovoru koji je Državno odvjetništvo poslalo. Tako da bi nakon svih ovih procesa oko financijskih makinacija Mamić mogao odgovarati i za prijetnje upućene službenim osobama.

A dok to čeka, čini se da zapravo nije najjasnije koliko je on zapravo zaštićen od izručenja iz Bosne i Hercegovine. Naime, više pravnika koje je Novi list jučer kontaktirao mišljenja su da kad se pogledaju pravni dokumenti Bosne i Hercegovine, zapreke za izručenje osuđenog Zdravka Mamića – nema.

Unatoč riječima ministra sigurnosti susjedne države, Dragana Mektića, kako Ustav BiH priječi izručenje njihovih državljana, u Ustavu Bosne i Hercegovine se ne može pronaći nikakav dio koji se uopće odnosi na pitanje izručenja.

Pregledom legislativnih dokumenata u susjednoj državi, doznaje se kako je pitanje (ne)izručenja riješeno Zakonom o krivičnom postupku. A zakoni ne mogu biti iznad međunarodnih sporazuma. I tu se ponovo treba vratiti na Ugovor Republike Hrvatske i BIH o izručenju iz 2012. godine. Taj ugovor u točkama 7. i 8. regulira izručenje vlastitih državljana, dakle u hrvatskih u Hrvatsku, odnosno bosanskohercegovačkih u susjednu državu.

I kad se pravne norme prevedu na jednostavan jezik, zapravo svi državljani koje se progoni zbog kaznenih djela za koja se mogu dobiti kazne preko pet godina zatvora mogu biti izručene. Zapravo se moraju izručiti, ako se restriktivno gledaju same točke Ugovora. Izuzetak je samo jedan, a to su ratni zločini, i jedna i druga država se osigurala da u tim slučajima ne dolazi do ekstradicije.

Zašto vrhovi pravosuđa i u jednoj i u drugoj državi ne spominju uopće ovaj Ugovor kad se raspravljaju o (ne)izručenju nije najjasnije. Hrvatsko Ministarstvo pravosuđa samo je navelo kako zahtjev za pokretanjem ekstradicijskog postupka još nisu dobili, a kad dobiju, da će raditi sukladno svim pravnim normama.