U organizaciji samostan i svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske održana je u subotu, 7. rujna, 2010. u 11 sati, kraj Husine jame na mjestu Vagnju na Kamešnici misa zadušnica i dvadeseta jubilarna komemoracija za sve žrtve komunističkog režima Drugoga svjetskog rata i poraća, koje su jugokomunisti likvidirali bez ikakva suda.

Ovaj kršćanski spomen na nevine žrtve Husine jame održava se (na ovom mučeničkom mjestu) od 1999., svake prve subote u mjesecu rujnu. Na ovu dvadesetu obljetnicu,kao i svih prošlih godina, uz brojne svećenike i časne sestre iz cetinskog i livanjskog kraja, te predstavnike Splitsko-dalmatinske županije, dožupana Luku Brčića, izaslanstvo Grada Sinja s gradonačelnicom Kristinom Križanac, gradonačelnikom Vrlike Jurom Plazonić, saborskim zastupnikom i gradonačelnikom Grada Trilja Ivanom Šipićem, saborski zastupnikom Mirom Buljom, predstavnicima Herceg-bosanske županije, Grada Livno i drugim predstavnicima političkih stranaka, udruga proisteklih iz Domovinsko obrambenog rata i Drugog svjetskog rata, te brojnim potomcima nevinih žrtava,okupio se i veliki broj hodočasnika, koji je svetom misom i molitvom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odao počast brojnim žrtvama fašističko-komunističkog nasilje za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, a posebno onima koji su živi bačeni u ovu jamu.

Svečano misno slavlje s komemoracijom predvodio je i propovijedao mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru u konclebraciji brojnih svećenika Cetinskog i Livanjskog dekanata, koji je i prije sedam godina, na tom mjestu blagoslovio spomenik hrvatskim rodoljubima koje su, kako stoji uklesano na kamenu, partizani mučili i ubili za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, te ih bacili u jamu. Spomenik su žrtvama podigli rodoljubi cetinskog i livanjskog kraja, zahvaljujući ponajviše velikom trudu i zalaganju prof. fra Bože dr. Norca-Kljajo, umirovljenog profesora splitskog KBF-a, pokretaču svih dosadašnjih komemoracija i hodočašća, kao i utemeljitelju gradnje spomen-kapele na čast Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, podignute 2000. godine, tik uz samu jamu, kao i netom izgrađene spomen-kupole od inoxa, koja je u prigodi dvadesetog jubileja postavljena nad jamom, promjera 4 metra i visine 5,5 metara, uz novčanu pomoć vjernika –hodočasnika.

U svojoj propovjedi mons. Mile Bogović je između ostaloga naglasio: „..Mi smo se danas našli kod jedne od brojnih jama u kojima su bačena mrtva tijela, a katkada i živa, naše braće. Uznemiruje nas što do danas nismo uspjeli pokopati ove žrtve nasilja kao ljude, a gorka je istina da su oni i danas još uvijek pod smećem. Uvijek je na svijetu bilo grijeha, ratova među ljudima, već je Kain ubio Abela, ali u posljednjim stoljećima stvorene su neke nauke, ideologije, koje čovjeka stavljaju previsoko, iznad Boga, a drugi put bacaju ga u smeće. Nisu li te ideologije stvorile nacionalizme i fašizme i komunizme koji su nametali svoju ideologiju i gazili prava neistomišljenika i protivnika…“, kazao je biskup Bogović zauzimajući se da se Husina jama istraži te da se iz nje izvade kosti žrtava, identificiraju i pokopaju u obiteljske grobnice, a onih drugih u zajedničku grobnicu, po njemu najbolje uz Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini. Moramo se moliti za ove nevine žrtve koje se nalaze u Husinoj jami, i ne samo ovoj jami nego i na ostalim stratištima od Bleiburga ovdje do Kamešnice.

Husina jama se nalazi na predjelu zvanom Vaganj, na planini Kamešnici, uz samu staru cestu između Sinja i Livna. Ovo je samo još jedna od stotina jama koje su partizani napravili velikim masovnim grobištima, sprovodeći svoju ideologiju smrti, komunizam. Prema dosadašnjim saznanjima u nju su partizani od listopada 1944. do završetka Drugog svjetskog rata bacili između 1500 i 2000 osoba s područja Cetinskog i Livanjskog kraja ( za ovaj zločin još nikada nitko nije odgovarao). Jama je naime bila duboka oko 200 metara a ljude u nju su bacali uglavnom žive! Godine 1968. bila je duboka 170 metara, da bi deset godina kasnije njezina dubina bila samo 50 m. Jugokomunističke vlasti zatrpavale su je, naime, raznoraznim otpadom kako bi prikrile stravičan ratni zločin koji je ondje počinjen. Skoro 50 godina uopće nije smjelo spomenuti ime niti jedne žrtve, a kamoli doći pokraj ove zloglasne jame, kraj koje je, kako je nekoć bilo napisano na ploči upozorenja “bilo zabranjeno zaustavljanje…“

Komemoracija na stratištu na kamešničkom Vagnju završena je molitvom odrješenja grijeha stradalnicima u jami, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća.

Dragica Zeljko Selak