Dragi moj tata već dugo ti nisam pisala. Ovo pismo sam počela prije nekoliko dana kada je predsjednik tvoje Hrvatske grubo povrijedio bojovnike koji su poginuli da bi on danas mogao biti predsjednik. ali odlazak na tvoj grob me toliko pogodio da jednostavno nisam mogla ništa pametno napisati. Bila sam puna emocija, koje nisam mogla izbaciti iz sebe.

Moj tata mislila sam da vrijeme liječi sve rane, ali to kod mene nije slučaj. Sumnjam da ti i tvoji suborci poginuli u ratu počivate u miru, s obzirom na sve ovo što se događa u zemlji za koju si život dao. Ostala sam dugo na tvom posljednjem počivalištu i isplakala se kao što plačem svaki puta kada te posjetim. I par dana nakon toga samo sam razmišljala o tebi, tvojim idealima i borbi za domovinu.

Razmišljala sam o svima koji su kao i ti stali u obranu Hrvatske. Razmišljala sam što bi bilo da ste se vi tada sakrili od rata kao što su se sakrili oni koji danas prekrajaju povijest. Dragi tata da si živ znam da bi ti bio među prvima koji bi stali u obranu svojih suboraca, bez obzira u kojoj su bili postrojbi. Za tebe se svi dragovoljci i bojovnici bili isti, a da nije bilo tako sumnjam da bi se tada Hrvatska obranila. Dragi tata danas je veliki dan za Hrvatsku. Danas se slavi obljetnica Bljeska i umjesto da to bude svehrvatski dan predsjednik države za koju si se borio i poginuo napustio je ceremoniju obilježavanja zbog obilježja postrojbi koje su sudjelovale u akciji.

Boli me, dragi tata kao što bi i tebe boljelo sve ovo što nam se događa nakon slavnih dana ponosa i slave i velikih pobjeda u Domovinskom ratu. Nažalost naš narod je brzo zaboravio na sve ono što nam se događalo u ne tako davnoj povijesti, i zahvaljujući tome imamo na vlasti ljude koji su sve samo nisu domoljubi. Dragi moj tata žalosno je što netko tko nema pojma što je rat i što je sve ovaj narod dao za obranu države uzima u svoja usta naše najbolje sinove koji su živote dali za našu slobodu. Nažalost mi smo narod koji sve brzo zaboravlja, pa smo u tom svom zaboravu doveli na vlast ljude koji danas prekrajaju povijest. Nažalost tu smo sami krivi i nema nam pomoći.

Eto tata toliko, voli te tvoje malo zlato.