Podijeli

Povodom 27. obljetnice osnutka Oružanih snaga RH, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović promaknula je 84 pripadnika oružanih snaga i odlikovala njih šesnaest.
Među promaknućima se svakako ističu Robert Hranj, direktor Glavnog stožera i donedavni zapovjednik HRM-a, koji je iz čina kontraadmirala promaknut u čin viceadmirala.

Pored njega, promaknuće je ispisano i na ime Siniše Jurkovića, zapovjednika Kopnenih snaga, koji je iz čina brigadnoga generala promaknut u čin general-bojnika.
Među odlikovanima u oči upada ime ratnog zapovjednika, generala zbora Ante Rose. On je za izniman doprinos neovisnosti, cjelovitosti i međunarodnom ugledu RH svoju vitrinu s odličjima dopunio Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom.

Prošlost i budućnost

Tako su na istom papiru povezani prošlost i budućnost HV-a. S jedne strane tu je Roso, ratni general koji je medije nastavio zanimati i nakon što je umirovljen, a s druge strane tu su samozatajni Hranj i Jurković, kao zapovjednici male vojske koja danas djeluje diljem svijeta, bilo kroz mirovne misije UN-a ili kroz zajedničke postrojbe u angažmanu NATO saveza.
Novi viceadmiral Hranj upravo se istaknuo kroz tu međunarodnu ulogu Oružanih snaga. Rođen je u Varaždinu 1962. godine, no kao dječak je s roditeljima preselio u Split te mu je vojna karijera vezana uz more. Osim vojne akademije, završio je Mornaričku ratnu školu u Newportu, bio je vojni izaslanik u SAD-u od 1994. do 1998. godine, a potom je obnašao niz dužnosti vezanih uz NATO savez. Bio je zamjenik vojnog predstavnika za NATO u predstavništvu RH u Bruxellesu od 2009. do 2012., da bi potom u domovini preuzeo zapovijedanje HRM-om do 2015. godine, kada postaje direktor Glavnog stožera. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista te američkim odlikovanjem Legion of Merit.
Kao predstavnik pri NATO savezu i EU-u, dio karijere mu se križa s karijerom sadašnje predsjednice koja je od srpnja 2011. do izbora 2015. bila pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju.

Od ZNG-a do Afganistana

Zapovjednik Kopnene vojske, novi general-bojnik Siniša Jurković, odradio je svoj dio i u Domovinskom ratu. Rođen je 1968. godine u Novoj Gradiški, vojnu akademiju kopnene vojske završio je 1991. godine, a ZNG-u je pristupio u listopadu 1991. godine. Vojna karijera vodila ga je od 123. brogade u Požegi, zapovjedništva Drugog zbornog područja Osijek i 3. gardijske brigade, da bi je nakon završetka rata nastavio kroz misije HV-a u inozemstvu.
U Afganistanu je zapovijedao hrvatskim Operativno-mentorskim timom za vezu, bio je zapovjednik Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, a s te pozicije je otišao na školovanje u SAD. Nakon završetka studija na Sveučilištu nacionalne obrane, imenovan je zamjenikom zapovjednika KoV-a. Kopnenu vojsku preuzeo je u prosincu prošle godine. I on ima lijepu galeriju odlikovanja: odlikovan je Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti te medaljom “Bljesak”.
I na kraju, tu je general zbora Ante Roso. Nasuprot profesionalcima za koje obični ljudi uglavnom nikad nisu čuli, a u vojnoj karijeri prošli su sve, “kontroverznost” je prva asocijacija koja pada na pamet pri spomenu Rosina imena.
Jedan od najbližih prijatelja generala Ante Gotovine vojni je put počeo u Legiji stranaca, pa se, s Gotovinom i još hrpom svojih sunarodnjaka i kolega iz Legije, vraća u Hrvatsku s početkom ratnih sukoba. Odmah upada u sam centar zbivanja. Zajedno sa, poslije također generalom Miljenkom Filipovićem osniva Bojnu Zrinski, prvu specijalnu postrojbu Glavnog stožera, poznato po legionarskoj obuci i fanatičnosti svojih pripadnika.
Kada se ratište u Hrvatskoj primirilo, Roso krajem 1993. zamjenjuje generala Slobodana Praljka kao zapovjednik HVO-a i to u dramatičnim okolnistima praktičnog raspada hrvatskih postrojbi. Sa svojim zamjenikom, pukovnikom Legije stranaca Zvonimirom Skenderom, Roso je uspio konsolidirati linije pa je stanje na ratištu ostalo isto, da bi poslije HVO formirao nekoliko brigada koje su igrale ozbiljnu ulogu u raspletu rata.

Loš posao s tunelima

Krajem rata, Roso ulazi i u poslovne vode. Zajedno s Ljubom Grepom, kumom generala Gotovine, Ljubom Ćesićem Rojsom, čiji je udio formalno bio uknjižen na brata mu Jerka, i povratnikom iz Kanade Milanom Mandićem, osniva tvrtku “Mediteran union tunel”.
Poslije su se partneri posvađali, pa je Ljubo Ćesić ostale javno optužio da su ga prevarili za dionice “Hidroelektre”, a isto tako javno kazao je i da se iza udjela Milana Mandića zapravo krije Ante Gotovina.
Tvrtka je dobila poslove na gradnji dvaju tunela na autocesti, ali se nisu proslavili. Izbačeni su iz posla zbog loše izvedenih radova i nepravilnosti u poslovanju. Potom su dobili koncesiju za bušenje Tunela sv. Ilija, u vrijeme kada je Gotovina već bio u bijegu, no našli su se na udaru tajnih službi zbog sumnje da se preko MUT-a financira general u bijegu.
Na kraju, svi su udjeli završili u vlasništvu tvrtke Agram International iz New Yorka, u vlasništvu Gotovininih odvjetnika Luke Mišetića i Ive Farčića. Koncesija za tunel im je oduzeta jer ga nisu počeli ni graditi, ali uz isplaćenih desetak milijuna kuna odštete, da bi tunel na kraju izgradila država.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Please enter your name here