Podijeli

Na današnji dan prije 25 godina dogodila se jedna od prvih i najtežih zrakoplovnih nesreća u Domovinskom ratu. Zvonko Kovačević jedini je preživio pad aviona AN 2 s tridesetak metara visine. Poginuli su: Branko Fridel, Boris Kekez, Davor Šabić, Mladen Škalic i Bojan Vojvoda.

– Bio je lijep zimski dan, baš kao i danas. Poletjeli smo iz Divulja u Sinj po gorivo kako bi mogli obaviti jedan pripremni let za borbena djelovanja. Poletjeli smo sa sinjskog aerodroma i trebali smo se vratiti nazad, na Divulje i tada se dogodila nesreća. Zakačili  smo žice dalekovoda i srušili se – prisjetio se Kovačević tog kobnog dana.

Kaže da je preživio zahvaljujući spletu okolnosti i Božjoj volji.

– Vidjeli smo lom lijevoga krila, od tog trzaja sam pao na pod, uhvatio sam se rukama za stolice i udar sam primio na prsa. Nije me nabio naprijed kao ostale, došao sam k sebi u tom dimu i vatri. Vidio sam da je avion raspukao na jednom mjestu  i nogama sam proširio taj otvor još više i uspio sam izaći na livadu. Mještani Šimaca su me odvukli malo dalje i u tom trenutku je avion je potpuno izgorio sa svima unutra – priča Kovačević.

Zbog dima u avionu nije vidio nikoga od svojih suboraca i prijatelja. Dozivao ih je, ali nije čuo da se itko odazvao.

– Pomislio sam da ćemo svi izgorjeti, vatra je već bila u kabini, to je trajalo tri, četiri minute. Nakon toga sam završio u bolnici, a nakon kraćeg oporavka opet sam otišao na teren u sastavu Četvrte brigade i ostao do kraja rata. Imao ozljede obje noge, rebara, prsiju, ruku, udarac u glavu, iskašljavao sam krv… Na vlastiti zahtjev sam nakon osam dana otišao iz bolnice kući, a nakon 15 dana vratio sam se na ratište, nezaliječen. Bilo je problema na ratištu, moji iz diverzantske jedinice ostavljali su me u bazi zbog toga, ali brzo sam opet išao s njima – kaže Kovačević koji je uvjeren da bi ih pilot uspio normalno prizemljiti da im nije puklo krilo.

Matko Raos, ratni zapovjednik voda, kaže kako je mjesto pada ovog aviona za njega sveto mjesto.

– Te nedjelje, 26. siječnja 1992. godine, svoj posljednji let tragično su završili prvi zrakoplovci hrvatske vojske. Život im je prekinut kad smo bili tako dobar tim i kad su nam bili tako potrebni za ostvarenje sna o novoj državi. Tih slavnih dana smo stvarali hrvatsku vojsku, znali smo da je sve osim pobjede put bez povratka. Slavan je bio i vaš put do ovog tragičnog događaja, a mi koji smo ostali nosili smo vas u srcu do konačne pobjede, kao da ste bili s nama. Nosimo vas u srcu i danas, 25 godina poslije te tragedije – rekao je Raos.

Dodao je kako je to trebao biti jedan rutinski let u pripremi za izvršenje borbenih letova, a žestoko je kritizirao odnos svih hrvatskih vlasti do sada prema braniteljima.

– Tih slavnih dana letjeli su unatoč prijetnjama s kopna, s mora i s neba. Njihovu žrtvu i prolivenu krv iskoristili su mnogi, a posebno prednjače političari i rukovodeći kadar bivšeg sistema koji su stvarajući zakone po svojoj mjeri osiromašili zemlju za vlastitu korist, a nas hrvatske branitelje stručno razjedinili, sveli nas na brojke. Ipak, ja se duboko nadam da se tome bliži kraj dolaskom ove vlasti. Živimo u nadi da će svi ti koji su rasprodali hrvatski narod biti imenovani kao izdajnici domovine. Ispunjen sam ponosom što sam vas poznavao i ratovao s vama u toj ’91. godini, u toj najtežoj godini našeg rata u našoj Četvrtoj. Uvijek ste mi pred očima, ti ozbiljni Branko, veseli i nasmijani Borise, kao i ti nestašni Davore na svom motoru. Srest ćemo se mi u vječnosti – emotivan je bio Raos.

Počast poginulim hrvatskim zrakoplovcima na 25 obljetnicu tragedije kod spomenika „Slomljeno krilo“ u Šimcima kod Sinja uz brojne dužnosnike odao je i Miroslav Kovač, zapovjednik hrvatskog ratnog zrakoplovstva  i protuzračne obrane, koji je naglasio kako su prije 26 godina piloti  aeroklubova Sinj i Split formirali zrakoplovnu borbenu skupinu te ih s pravom možemo zvati začetkom hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrne.

– I prije stjecanja statusa samostalnog zrakoplovnog voda u sastavu 4. brigade njegovi pripadnici su zdušno provodili letačku obuku i obuku padobranaca prenoseći tako iskustvo i znanje našim kolegama suborcima. Nakon tragičnog pada, samostalni vod Split nastavlja s još većim žarom i htijenjem u stvaranju samostalne hrvatske države. Ovaj spomenik je simbol, trajan su podsjetnik na veličinu žrtve mladih zrakoplovaca, podsjetnik na nesebičnost i veliko srce – zaključio je Kovač.

Komentiraj

Please enter your comment!

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Please enter your name here