Podijeli

Domovinski rat koji se vodio u Hrvatskoj bio je isključivo obrambenog karaktera s ciljem osamostaljenja i neovisnosti. Iako, kažu, ratovi ne donose pobjednike, Domovinski rat spada u onaj težak i krvav, s velikim gubitcima, ali svejedno veličanstven. Petogodišnje bitke diljem cijele Hrvatske donijele su hrvatskom narodu konačnu slobodu, pa je stoga više nego čudno što domaća javnost tako malo zna o njemu. Još je čudnija medijska šutnja o važnim obljetnicama, pri čemu bi bilo manje strašno da je ta šutnja uvjetovana demagogijom. Puno je strašnije, ali i izvjesnije, da je riječ o – neznanju. Jedan od svježijih primjera neznanja je neobilježavanje početka Domovinskog rata -1. ožujka, kad je napadnuta policijska postaja u Pakracu…

Je li “balvan revolucija” dio rata?

Nekoliko je kriterija po kojima se računa početak rata, pa je tako za mnoge počeo velikosrpskom pobunom i “balvan revolucijom” pokrenutom u ljeto 1990. godine u Kninu. Iako su Srbi svojom blokadom prometnica nanijeli veliku ekonomsku štetu i uveli svojevrsno dvovlašće, do oružanog sukoba nije došlo, pa se tako ovaj period može nazvati pobunom. Premda nije do kraja definirano spada li u rat i pobuna ove vrste, oružani sukob to svakako jest. Do prvog je sukoba, dakle, došlo 1. ožujka 1991. u Pakracu…

To je bio prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa srpskim pobunjenicima. Bitka s pobunjenicima koji su u noći na 2. ožujka 1991. na prijevaru razoružali policajce hrvatske nacionalnosti u Pakracu (njih 16) te tako preuzeli nadzor nad policijskom postajom završila je ujutro 3. ožujka, kada su se srpski pobunjenici razbježali u šume ili u sela kojima je pristup bio zapriječen barikadama. Političke razloge inicijative za pripajanje mjesta s većinskim srpskim stanovništvom Općini Pakrac potvrdio je početkom veljače 1991. i čelnik zapadnoslavonskog SDS-a, predsjednik Regionalnog odbora SDS-a za Slavoniju i Baranju Veljko Džakula. Sljedeći korak su napravili dužnosnici Skupštine Općine Pakrac, u kojoj su uglavnom bili Srbi.

Džakula i društvo skidaju hrvatske zastave

Pobunjeni Srbi, vođeni SDS-om i Veljkom Džakulom, 1. ožujka 1991. u Pakracu su poskidali hrvatske zastave i postavili srpske. Na zgradi Općinske skupštine osvanula je i četnička zastava.

Hrvatska reakcija je uslijedila idućeg dana, 2. ožujka. Postrojba specijalne policije RH krenula je iz Bjelovara. Prvo je uklonila barikade na cestovnoj prometnici prema Daruvaru. Rano ujutro hrvatska policija došla je u Pakrac. Pobunjeni policajci su se na vijest o dolasku specijalne policije povukli u obližnja brda. U brda Papuka i Psunja povukao se i dio srpskoga stanovništva iz Pakraca i okolice.

Dolazak specijalnih snaga Hrvatske policije u Pakrac popraćen je u srpskim medijima izvješćima o poginulim i ranjenim Srbima, iako su u Pakracu ranjena samo tri hrvatska policajca. Nekoliko dana poslije te su dezinformacije demantirane.

Kad je hrvatska policija stigla u gradsko središte, po njima su iz pješačkog oružja zapucali pobunjeni srpski policajci s položaja na brdu Kalvariji.

Uskoro se uključila i Jugoslavenska narodna armija te zauzela punktove po gradu pod izlikom da želi spriječiti sukob, a hrvatska strana šalje dva autobusa policajaca. Srpski pobunjenici su se nakon okršaja tijekom jutra razbježali u šume i u sela kojima je pristup bio zapriječen barikadama koje su postavili pobunjenici. Nakon smirivanja situacije, snage JNA povučene su s pakračkoga područja 18. ožujka.

No, to nije bio kraj. Bio je to tek početak rata u Hrvatskoj, za kojeg mnogi misle da je počeo na “Krvavi Uskrs” na Plitvicama.

Jednako tako, u hrvatskoj je javnosti uvriježenom postala činjenica da je do oslobođenja našeg teritorija došlo vojno-redarstvenom akcijom Oluja. Iako je u ovoj akciji očišćen velik dio okupiranog područja, oružanih sukoba je bilo i dalje.

Mjesec i pol nakon Oluje – akcija Una ’95.

Jedna od akcija koja se odigrala mjesec i pol dana nakon Oluje bila je Una ’95. Riječ je o najosporavanijoj akciji o kojoj nerado govore oni koji su je naredili, a suzdržani su i oni koji su u njoj izravno sudjelovali. Obljetnica te akcije obilježava se u užem krugu sudionika, iako je jedna od najkrvavijih, najintrigantnijih i najosporavanijih. Iako je za mnoge rat bio službeno gotov, tada je poginulo 49 branitelja, a među njima čak 13 pripadnika savršeno vojno istesanih Crnih mambi.

Zainteresirani pojedinci koji proučavaju ovu akciju slažu se kako je to jedna od najbrzopletijih odluka Glavnog stožera HV-a: “Ova akcija trebala se dogoditi još tijekom Oluje, kada smo mi bili nadmoćni i organizirani, a Srbi u paničnom bijegu. Ovih mjesec i nešto dana dalo im je vremena da se konsolidiraju i naprave obrambeni plan. Osim toga, više se vojnih aspekata nije uskladilo. Jedno od najgorih rješenja je prelazak nabujale rijeke čamcima. To je najteži oblik izvođenja borbenih djelovanja i ne znam zašto su ga forsirali. Naši momci su legalno prešli granicu kako bi izvršili sporazum Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana po kojem se imalo pravo procijeniti ugrožava li se RH s teritorija BiH. Međutim, uz sve gubitke, naša je vojska čekala zapovijedi o daljnjem napredovanju. Nije im palo napamet nikakvo povlačenje. Ipak, zapovijed je došla… Nije nikakva tajna da je zapovijed došla od samog SAD-a, koji je procijenio da bi, nakon što je Srbija primila silne izbjeglice iz Oluje, sada mogla primiti i oko 300.000 izbjeglih Srba iz BiH. SAD je zaključio da bi jedino povlačenje Hrvatske vojske moglo spriječiti kaos u Srbiji, a nije se Hrvatskoj libio zaprijetiti i napadima NATO-a” – kazao je naš sugovornik koji već godinama pokušava doći do istine o jednom od najvećih poraza HV-a u kojem smo, na samom kraju rata, izgubili najobučenije vojnike.

Ni akcijom Una ’95 nije završio Domovinski rat

Operacija Južni potez bila je posljednja operacija HV-a i HVO-a tijekom pobjedonosnog niza operacija nakon kojih je u potpunosti izmijenjena strateška situacija na prostorima Hrvatske. Južni potez događao se u listopadu 1995, i mada su mnogi danas uvjereni kako je u to vrijeme Hrvatska bila mirna zemlja, upravo tada u toj akciji je poginuo general i legenda 4. gardijske brigade Andrija Matijaš Pauk. U studenome te iste godine oružani sukob, barem što se tiče HV-a, je bio gotov. Ipak, je li Hrvatska bila slobodna? Za mnoge – nije. Onako kako je i počelo, s balvan revolucijom, odnosno ratom bez metaka, tako je i završilo. Paljba je prestala, ali Hrvatsko Podunavlje čekala je mirna reintegracija. Uvidjevši pogubnost svoje dotadašnje politike i odlučnost Hrvata da vojnim putem oslobode sve okupirane dijelove svoje države, vodstvo pobunjenih Srba na preostalom dijelu okupiranoga državnog područja RH tek je nakon “Oluje” i poraza Vojske Republike Srpske u BiH pristalo na ponuđene prijedloge i mirno rješenje sukoba. Za mnoge Vukovarce rat je prestao onog trenutka kad su se vratili u svoj grad, te možemo reći da je za njih potrajao do 1998. godine, sve do kraja mirne reintegracije, piše  Snježana Vučković / Dnevno.hr

24 KOMENTARI

  1. Znamo kada je počeo, ali završio još nije i ne znamo kada će. Za mandata ove vlade i neće. Možda neke buduće ako bude naša, hrvatska vlada. Svatko normalan zna da je počeo na Plitvicama, i tko je bio prva žrtva,,

    • Josip Vuković Da pa to nam je poznato , da nismo slobodni a ja sam samo napisa da je sve zlo pocelo od 1916 , pa to zlo nas prati i dan danas a krivi smo sami sto smo dozvolili da nas zavade cetnici i kopilad udbaska njihove sluge, pa oni vladaju a mi smo sada za njih nitko i nista, Umjesto da je devedesetih pocela prava cistka i Oluja , a ne ovolike zrtve za nista, ovo nije slobodna Hrvatska nego samo ime nista drugo sa iskvarenim Grbom kojemu su nabili rogove a abolirali krvnike cetnike agresore.

  2. a krvavi uskrs isto eskurziju kad je zaboravio terorist izvadit osigurač na tromblonu.počeo je rat sa balvanima 90te a to što se nije po Špegeljevoj ideji išlo napasti goloruki vojarne možemo zahvaliti Tuđmanu jer nas je u jugi Lončar i hrvati sjebali za oružje a evropa čekala očemo li izdržati.kad se zaista počelo pucati od Dubrovnik u okruženju do priča da je Vukovar žrtvovan koje su priče iz kafića jer je i Zadar bio nemilo naoružan.niti sam vidi protiv oklop a dužio sam 40metaka i grad sa 12vojarni i zaleđem punim četnika se u maslenici pokazalo koliki je bežigrad.trečina stanovništa su bili jna i iz zaleđa četnici,druga trečina su bili otočani od kojih je dosta ostalo u gradu ali da nas je bilo duplo kad se predale vojarne nas 60u jeansu se mjenjalo na 20 tzv pušaka od šatguna ili thompsona.kalašnjikov je bio ko ten vidljiv.da nisu bili civili u vojarnama i da nisu u prvim redovima bili večinom mlada jna vojska nebi se ko što se posli maslenice više nije pričalo o bežigradu nego o jednoj od najtežih akcija jer da nije uspjela uz pomoć cjele države neznam kako bi država izgledala danas.nema grada iz kojeg nisu bježali i ako je nas od zd do biograda bilo 3brigade uz policiju i pojedine satnije to je u to doba više vojske bilo nego što je Rijeka u to vrijeme u mislima na ličko ratište poslala.nema normalnog datuma rata niti kraja jer kad netko spomene maksimrsko divljanje delija ko neki početak rata onda je na poljudu zapaljenjem ju zastave bio kraj.ili od prve do zadnje žrtve.i bez obzira na sve DAVATI ONIMA KOJI SU PILALI BALVANE ZA DOBRE DNEVNICE I OD VUKOVARA NAPRAVILI I DRUGIH GRADOVA UZ POGINULE MILIONSKU ŠTETU A SAD IM DAVATI PENZIJU I DA BRANITELJE U ZAGREBU NE MOŽE PODRŽATI BAR STO TISUČA LJUDI ,NEMA OPRAVDANJA NI HDZOVCIMA JER ZNAJU DA PUPI MUZE PLENKOVIĆA A POLICIJA NAPASTI INVALIDE U CRKVI TO U LUDILU NEBI U NITI JEDNOJ ITI MALO NORMALNOJ DRŽAVI URADILA JER SU SVE KOJI SU IM TO NAREDILI ZASLUŽILI ZATVOR.JOŠ NIJE RAT GOTOV KAD DECA U VUKOVARU UČE LAŽI I TO NITKO I NIKAD NEČE POMIRITI.RAT JE UVJEK SRANJE ALI MESIĆI I PUSIĆKE SU ZLO ZLA I NAJVEČE IZDAJICE SVOG NARODA KOJI IM NE NAPUNIO ĐEPOVE!!!!IMAM DRŽAVU BEZ PRAVDE SA BRANITELJIMA U ZATVORU I HVO PROGONIMA?!!DALEKO JE TO OD POBJEDE KOJU SU VOJNICI IMALI I NORMALNOG.DATUM JE TU SPOREDAN JER NEMA GODINE DA SE HOS NE NAPADA I JASENOVAC UMJESTO UDBE I GOLOG OTOKA.HTV IGRA IGRA PUNU KUKAVICA I LAŽI.KODA JE SVE TO BILO KAD SE ISUS RODIA A NE “JUČER”I LJUDI PAMTE!!

  3. Počeo je pretresima i upadima milicije (policije) u kuče i stanove i traženjem oružja i ispitivanjima teroriziranjem hrvatskih obitelji a traje od 45 godine pokušajem istrebljenja hrvata i naseljavanjem srba

  4. Ako tvrdite da je Domovinski rat počeo 1. ožujka 1991. u Pakracu, onda je ranjavanje pripadnika Prvog Hrvatskog Redarstvenika 27,rujna 1990. prilikom intervencije u Petrinji bio izlet u prirodu,,,

Komentiraj

Please enter your comment!

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Please enter your name here