Odbijajući zajedničku sjednicu Vlade sa Predsjednicom, Plenković je još jednom pokazao da ne želi prihvatiti istinu o stanju hrvatske nacije i posljedica koje to nosi.

U zadnje vrijeme, šutljivi Premijer, nije komentirao ni jedan politički problem bojeći se da
se ne zamjeri koalicijskim partnerima, jer kako drugačije objasniti da prvi čovjek Vlade
ne reagira na neistine Pupovčevog SNV-a i njegovog izvješća koje optužuje Hrvatsku
za najblaže rečeno fašizaciju, a rezultate tog “uratka” vidimo kroz negativno izvješće EU,
te danas i izvješće američke administracije koja čak navodi i spaljene i uništene pravoslavne crkve.

Nakon istupa Stazića bilo je za očekivati da Premijer sazove medije i osobno uputi osudu jasnog govora mržnje i stane u obranu, prema potrebi “voljenih branitelja”, ali i da iznese svoj stav o, kako kaže Stazić,   amaterskom i nedovršenom temeljitom pokolju hrvatskog naroda nakon tzv. antifašističke pobjede.

Najgore je ipak, da ga u toj šutnji prate i ministri, koji  barem po svojoj političkoj vokaciji ne bi smjeli ostati šuteći na ovakvo svakodnevno blaćenje države i njene nesretne povijesti.

Međutim, ako Predsjednica, kao direktno izabrana predstavnica naroda,što Premijer nije, zatraži zajedničku sjednicu Vlade kako bi se zaustavilo rastakanje hrvatskog tkiva, onda to nije problem podrugljivo komentirati za medije i podcjenjivački govoriti o nakanama Grabar Kitarović. Bilo bi lijepo vidjeti i čuti komentar o Pupovčevom izvješću na način na koji je  Plenković komentirao zahtjev za zajedničku sjednicu. Naravno, to nećemo od njega doživjeti jer Predsjednica ne odlučuje o njegovoj sudbini, a Pupovac  i te kako.

A stanje je uistinu alarmantno, naravno ne za Plenkovića čija se uža i šira obitelj udobno smjestila po državnim i javnim tvrtkama. U ostalim državama Europske unije,  dulje od godinu dana, živi 348.300 radno sposobnih osoba u dobi od 20 do 64 godine s hrvatskim državljanstvom, njih ukupno 82.300 ili 31 % više nego tijekom 2013. godine kad je Hrvatska ušla u EU. Oni danas čine čak 14%  ukupnog radno sposobnog stanovništva Hrvatske. Pogleda li se obrazovna struktura radno sposobnih hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske, broj visokoobrazovanih u tom razdoblju narastao je za čak 66 %.

Odbijanje poziva Predsjednice za zajedničkom sjednicom najbolje ocrtava Plenkovića i njegov ego koji je spreman prešutjeti  napade koalicijskih partnera koji ga optužuju za
 fašizaciju društva, da bi po svaku cijenu sačuvao svoju vlast, ali ne i poziv Predsjednice
koja upozorava na posljedice negativne demografske slike i stanja u Hrvatskoj.

Osim velikog ega, Plenković ovim činom pokazuje i prilično licemjerje, obzirom je bi spreman uništiti i vlastitu stranku kako bi progurao Istanbulsku konvenciju čija je, po njegovim riječima, primarna zadaća “zaštita  dostojanstva žena”, a ovim nastupom je pokazao koliko stvarno i drži do njih, jer ovako podcjenjivački odnos jednog muškarca prema ženi odavno nismo vidjeli.

Jozo Ribičić-Brigadir u miru