Bez njihova antifašizma kao slobodne Hrvatske ne bi bilo???

Ma možeš misliti! Da ne bi!

Dovoljno je pogledati sadržaj i ciljeve dokumenata ZAVNOH-a, AVNOJ-a, pa da se vidi da su se partizani borili za obnovu Jugoslavije, za federativnu Jugoslaviju. Nigdje nisu u svom programu imali samostalnu Hrvatsku.

Jedini su se istarski rodoljubi u svom Proglasu od 13.rujna 1943.godine, izjasnili za Hrvatsku;

“Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje.

U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati…..
Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.
ISTRANI!
Držimo čvrsto oružje u našim rukama! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome.”

Međutim, nakon ovog proglasa i masovnog samoorganiziranog ustanka naroda Istre ,Josip Broz Tito je saznavši za to donio odluku da se taj pokret stavi pod nadzor i zapovjedništvo Narodnooslobodilačke vojske, odnosno NOB-a, i do kraja rata sve je te narodnjake koji nisu prihvatili komunističku ideologiju, dao pobiti!

Suvremena država Hrvatska nastala je po Ustavu RH citiram;

-na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

-u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”

Znači moderna hrvatska država nastala je odbacivanjem komunističkog sustava, pobjedom agresora Srbije i JNA i  uspostavom samostalne, nezavisne , suverene i demokratske države! Nastala je nasuprot  tekovina NOB-a! Hrvatski branitelji borili su se protiv tekovina NOB-a!

U 2.svjetskom ratu Narodno oslobodilačka vojska borila se za  za nacionalno oslobođenje i novi društveni poredak .Za razliku od pokreta otpora (engl. movement of resistance, franc. mouvement de résistance), koji nastoji različitim oblicima borbe, pa i oružanim akcijama, nanijeti štetu okupatoru i osloboditi zemlju, narodnooslobodilački pokret tijekom oružane borbe organizira i razvija svoju vlast i stvara novi društveni sustav. Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) koja je organizirala Narodno oslobodilačku vojsku-partizane, na početku rata je okupljala oko 12.000 članova i 30.000 članova SKOJ-a diljem Jugoslavije.Do kraja Drugog svjetskog rata partizani ili Narodnooslobodilački pokret (NOP) narastao je do oko 750.000 boraca različitih nacionalnosti u četiri jugoslavenske armije, kojima je izvršeno  konačno oslobođenje Jugoslavije.

„Nema povratka na staro“ predstavljala je jednu od uspješnijih i često upotrebljavanih parola, kojom se jasno zagovarala promjena dotadašnjih društvenih odnosa.

To znači da su se partizani u NOP-u borili za komunističko društveno uređenje- novi društveni sustav,  i za Jugoslaviju. JNA je bila garant očuvanja Jugoslavije i poretka koji je u njoj vladao.

hrvatska u jugoslaviji

“Hrvatski partizani nisu se borili za samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, već za federalnu… Dovoljno je pogledati programske i zakonske dokumente iz onog vremena (AVNOJ, ZAVNOH i slično). Iz njih je vidljivo da su se partizani borili za obnovu Jugoslavije…  ali ne rojalističku( četničku) , nego federativnu… poslijeratno uređenje ipak je bilo manje zlo no što bi bilo po četničkom programu“. Prema tome, antifašisti nisu zaslužni za hrvatsku  samostalnost, nego upravo suprotno, a gori od njihovog bio je tek „četnički program“. Nisu stvorili niti su u svom programu imali samostalnu Hrvatsku, već  Jugoslaviju.

Poznato je da  su se uz izričitu naredbu Engleza , četnici Draže Mihajlovića preobukli i prešli u partizanske postrojbe pred sam kraj rata 1944.godine. ne bi li obnovili monarhiju, jer je Kralj Aleksandar izbjegao u London i bio pod zaštitom Engleza.

Kada se usporede ciljevi NOP-a i ciljevi Domovinskog rata vidi se da je Domovinski rat ustvari bio  borba protiv tekovina NOB-a , jer je JNA nastojala sačuvati granice Jugoslavije( ( to joj je bila zadaća), a Srbija je u agresiji na Hrvatsku vidjela priliku da uz pomoć JNA ostvari svoj mit o Velikoj Srbiji.

Hrvatska je u sjajnoj vojnoj operaciji Oluja, porazila pobunjene Srbe, Srbočetnike i JNA i oslobodila veliki dio svog teritorija. Međutim, poražene snage yugokomunista, koji su se preobukli u antifašiste i socijaldemokrate, nikako ne žele prihvatiti neovisnu Hrvatsku kao stvarnost.

Velika i nepopravljiva  greška počinjena je nakon Oluje od strane hrvatskih vlasti , što nije provedena lustracija upravo ovih preobučenih antifašista i socijaldemokrata, jer su baš  ti i njihovi sljednici zauzeli skoro sav medijski prostor, preuzeli kontrolu nad udrugama civilnog društva i uhljebili se u državne institucije i žive kao paraziti na teret proračuna države koju nisu željeli, ni htjeli.

Ti sljednici  zločinačkog komunističkog antifašizma nastavljaju neprestanu medijsku agresiju i hibridni rat na sve što predstavlja hrvatski identitet.

Snagom medija koji su pod njihovim nadzorom,  agrasivno nameću izjednačavanje NOB-a i Domovinskog rata, tvrdeći da je moderna hrvatska država nastala na antifašizmu. Nemoguća  je to teza, jer ponavljam, titovi partizani, pa bili oni i Hrvati nisu se borili za Hrvatsku, nego za Jugoslaviju ” Slobodnu Hrvatsku u novoj federativnoj Jugoslaviji”

Ta, do besvijesti uporna, komunističko-sljednička politika,  bez ikakvog uporišta u stvarnosti, utemeljena u najcrnjim danima komunističke Jugoslavije, pratila je svaki korak u stvaranju hrvatske države i bila prisutna u svakoj fazi borbe za njezino oslobođenje. Na takvoj politici stvorena je čitava jedna privilegirana kasta preobučenih antifašista,  koja pisanje  optužnica protiv Hrvatske desetljećima naplaćuje jako dobro, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu.. To je famozna detuđmanizacija koju su izmislili i provodili nakon smrti dr.Tuđmana, sa udarom na same temelje hrvatske države, progonom hrvatskih branitelja i Generala pobjedničke Hrvatske vojske!

Zbog toga je za te i takve  antifašiste  1994. godine uvođenje kune bila „direktna izdaja hrvatskih nacionalnih interesa, destabilizacija unutrašnjeg političkog života i političkih odnosa Hrvatske sa svijetom“. „Proglašenje kune za hrvatski novac je najjača identifikacija Republike Hrvatske s ustaškim režimom“, govorio je Goldstein,  dok njegovi sunarodnjaci trpe progonstvo i topničke napade. Smeta mu ustanovljeni Ured za nacionalnu sigurnost (UNS), „koji zasigurno ne slučajno ima iste inicijale kao njezin NDH-zijski pandan“, smetaju mu činovi u Hrvatskoj vojsci koji su „slični ustaškima“, ali sve se to donekle da podnijeti jer se „čovjek s tim susreće vrlo rijetko“, ali kuna! Ona je dio svakodnevnog života, „bez nje s jednostavno ne može“.

Nevjerojatnije od same činjenice da pristajemo da nas jedna rigidna yugo-titofilska manjina svojim etiketiranjem stalno maltretira ustaštvom, je potpuna impotencija tzv. desnice kada je riječ o tako važnim i osjetljivim pitanjima.

Čini se da su današnji promicatelji „desne“ političke misli nesposobni nastaviti graditi Hrvatsku na temeljima politike dr. Tuđmana  i Domovinskog rata. Zašto im je to tako teško?  Zašto je ta tzv. desnica uvijek tako nespremna odgovoriti na takve napade za koje svi znamo da će uslijediti kada god se takne u te tvrdokorne kvaziantifašističke strukture? Zašto nas „desnica“ tako nemušto brani i zašto upravo mazohistički dopušta da hrvatski narod vječno bude žrtvom potpuno iracionalne histerije protiv nepostojećih „ustaških“ skretanja?  Zašto su  hrvatski glasači toliko nezainteresirani, da ne izlaze na izbore?

I ne samo nesposobna desnica, nezainteresirani birači, nego i brojne braniteljske udruge skupa sa Ministarstvom branitelja, koji nezainteresirano šute, a njihova vodstva dobro potkožena i uljuljkana u materijalnom blagostanju, ne dižu glas protiv poništavanja temelja hrvatske državnosti, protiv negiranja Domovinskog rata u školskim programima, protiv pedofilije koju ministrica Divjak uvodi uz veliku podršku šefa povjerenstva za kurikul premijera Plenkovića.

Autor / Lili Benčik

** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**